Povijest Grada Vinice

Na jednom od brežuljaka Vinice Brega nalaze se razvaline nekada velikog staroga grada Viničkog. Dobro zaštićen obroncima Vinica Brega burg je imao izvrstan pregled nad plodnom ravnicom, te je imao obrambeni značaj. Zajedno sa sličnim burgovima poput Ludbrega i Kneginca u nizinskom području, te Bele, Ivanca i Toplica u brežuljkastom pojasu, štitio pristup gradu Varaždinu i Varaždinskom polju. Cijeli taj prostor okružen je planinskim lancem Haloze, Ivančice i Kalnika, na čijim se južnim padinama smjestio veći broj burgova. Gotovo uz svaki od tih razvilo se gradsko naselje. Prema njihovim imenima dobivala su imena vlastelinstva, a kao se u Vinici župa razvila u naselje, vlastelinstvo Viničko dobilo je ime po župi, dakle vlastelinstvo Vinica. Svako, pa tako i vlastelinstvo Vinica, bilo je gospodarski i upravno – administrativno središte vlastelinstva. Nositelj svih prava je vlastelin. On je najčešće živio u središtu svog posjeda, a u slučaju Vinice to je stari grad Vinicki. Odnosi između feudalca i kmetova uređeni su zakonom koji se naziva urbar. On daje vlastelinu, kao zemaljskom gospodaru, brojna prava između kojih je i tzv. pravo maca (ius gladii). Prema tom pravu vlastelin je imao moć suđenja kmetovima na život i smrt. U popisu vlastelinstva kojima su dana ta prava, 1767. dominium "Vinica duorum conporationatorum Gyulajano – Istvanffyanorum. " Međutim, to nije prvo spominjanje vlastelinstva u Vinici. Ono se spominje i pod imenom "castrum Vinica" u prvoj polovici 14. stoljeća.

Grad Vinica je u svojoj povijesti promijenio mnogo vlasnika. Godine 1391. vlasnik tvrđave je kralj Sigismund. Nakon njega nalazi se u vlasništvu grofova Celjskih, a izumre njihova obitelj vlasništvo preuzima Ceh Ivan Vitovec (1463. godina). Zbog zavjere njegovi sinovi gube Vinicu, a kralj Matija Korvin daje ga sinu Ivanišu. Ivaniš Korvin ga 1503. poklanja zajedno sa Trakošćanom svom podbanu Ivanu Gyulayu. To je vrijeme iz kojeg potječe prvi poznati pečatnjak grada Vinice. Pečatnjak je osmerokutnom oblika i prikazuje čokot vinove loze, a ispod čokota se nalaze brojevi 15-32 koji označavaju godinu. Na temelju tog pečatnjaka odabran je motiv za današnji grb Općine.

     1555. godine zadesio je grad Vinicu katastrofalni požar i gotovo u potpunosti uništio. On je obnovljen ali ubrzo ponovo postaje metom prepiranja. Nakon smrti Ivana, kao posljednjeg muškog člana obitelji Gyulay, nastao je spor oko vlasništva. Na kraju je vlastelinstvo Vinica dodijeljeno Gyulayevim nasljednicima i po ženskoj lozi. Tako vlasnikom postaje Nikola Istvanffy ženidbom s pl. Elisabetom Bot de Bayna. Nakon njegove smrti Vinica je u posjedu njegovih kćeri Eve, Katarine i Ursule, odnosno njihovih muževa grofa Draškovića, grofa Keglevića i Ivana Lipceja, kao i hrvatskog bana Benka Thuroczya. Ban Thuroczy je i umro u Vinici, a pokopan je u župnoj crkvi u kojoj se nalazi njegov mramorni epitafij.
Nadalje, Vinica mijenja puno vlasnika, dok se na kraju oni ne odluče preseliti u nizinu, a grad prepuštaju zubu vremena.
Usprkos tome što je od grada Viničkog ostala samo ruševina, ipak si možemo dosta vjerno predočiti njegov originalni izgled. Zahvaljujući opisu Gyulayevog imanja iz 1568. godine. Iz tog opisa se saznaje kako se grad sastoji od novijeg vanjskog i starijeg nutarnjeg dijela. Vrlo sličan danas puno očuvanijem Velikom Taboru.