Botanički sastav

Da bi se što bolje shvatila važnost i ljepota arboretuma, potrebno je upoznati se s njime, odnosno proučiti njegove sastavnice (raznolikost bilja), njegovo bogatstvo. U dijelu teksta što slijedi spomenuti su neki ljepši i važniji primjerci drveća i grmlja, jer bi bilo gotovo nemoguće nabrojiti i opisati sveukupno bogatstvo tog prirodnog fenomena.

sp ao7

Prema cesti arboretum je odvojen dobro njegovanom živicom pretežno grabovih sadnica, ali se u njoj nalaze i manje skupine drijena (Cornus sanguinea), glogova (Crataegus monogyna), te pokoji primjerak jorgovana (Syringe) i crne bazge (Sambucus nigrae).

Arboretum ima dva glavna ulaza i tri ekonomska za izvažanje drveća, sijena i otpadaka.

Glavni svečani ulaz je zatvoren za sva vozila i danas služi isključivo kao pješačka staza. U početku se njime moglo prolaziti vozilima, ali je smreka (Picea abies) na ulazu jako narasla i onemogućila im siguran prolaz. Drugi ulaz je prije Drugog svjetskog rata služio kao konjski ulaz, jer se dio ekonomskog dvorišta sa stajama, staklenicima i radnim postrojenjima nalazio unutar arboretuma. Danas se ne dopušta korištenje ulaza vozilima, već svima onima koji su došli prošetati parkom i uživati u njegovim ljepotama.

Uz živicu prema sjeveru je smještena ogromna lipa (Tilia petiolaris), koja i za najmanjeg povjetarca posjetitelju okreće svoju donju srebrnastu stranu listova. Visoka je oko 25 metara, a opseg krošnje joj je oko 40 metara. Posađena je oko 1913. godine te se nalazi u punoj vegetacijskoj zriobi. U jesen, točnije drugom polovinom listopada lišće joj je zlatno žute boje.

Nešto naprijed uz desnu stranu glavnog puta nalazi se hiba (Thujopsis dolobrata), drvo nalik na tuju (Thuja), iako ova dva roda nemaju mnogo sličnosti. Lišće Thujopsisa je mnogo većih i širih ljusaka, dok je vrh stradao od jake zime, pa danas osušeno strši.

Zanimljiv primjerak drveta je i lijerovac (Liriodendron tulipifera), poznatiji pod imenom "tulipanovac". To je visoko drvo (do 40 metara) sa lijepom piramidalnom krošnjom. Listovi su slični hrastovim, pretežito su zelene boje, a na jesen prekrasne crveno narančaste. Cvjetovi su donekle slični tulipanovima, pa otud i ime "tulipanovac". Porijeklo mu je iz sjevernih predjela Floride i kod nas odlično prezimljuje.

Nadalje u arboretumu nalazimo i prekrasan primjerak alžirske jele (Abies numidica), porijeklom iz južnih dijelova Alžira. Visina joj je preko 25 metara i svojom tamno zelenom i gustom krošnjom stvara dojam snage i punoće. U potpunosti se prilagodila našoj klimi i daje obilne količine kvalitetnih češera.

Važno je spomenuti i kavkasku jelu (Abies nordmanniana), porijeklom iz zapadnog dijela Kavkaza. Ova jela je najljepša i u arboretumu najviše zastupljena. Ima nešto šire i deblje tamnozelene iglice, a odlikuje se piramidalnim ili čak vrlo uskim rastom do oko 35 metara.

sp ao9

Kraj glavne staze nalazi se i šuma visokih borova: obični (bijeli) bor (Pinus silvestris), sa golim deblima i kišobranastim krošnjama. U ovoj skupini zastupljen je i crni austrijski bor (Pinus nigra f. austriaca) bujnog rasta, a tu se nalazi i skupina smreka (Picea abies) sa krošnjama do dna i prosječne visine preko 30 metara. U sklopu te skupine nalazi se i jedan primjerak balkanskog bora (Pinus peuce), nježnim i plavo zelenim iglicama, čunjastom i pravilnom krošnjom, a porijeklom iz Crne Gore i Makedonije. U tom sklopu se nalaze i tri primjerka Libocedrus decurrens, prekrasni primjerci kanadska čuga (Tsuga canadensis), domaća tisa (Taxus baccata f. fastigiata variegata), ali se iznad svih najviše uzdiže i ističe dotjerani mamutovac (Sequoia gigantea).

Ispod Sequoie se nalazi i grm poznat pod popularnim imenom "ananas" (Calycanthus floridus), koji svojim očaravajućim mirisom cvjetova iz daleka privlači pozornost.

U neposrednoj blizini dvorca, sa sjeverne strane, nalazi se najveća smreka u arboretumu – Picea abies, odnosno excelsa. Krošnja joj je široka preko 35 metara, a visoka oko 40 metara. Ova smreka, kao i ona na ulazu, stvara četiri nova drveta iz grana starog stabla, koje su se polegle i ukorijenile u plodno, humusno tlo.

Krećemo li se putem prema dvorcu, odmah nakon velike smreke nalazimo dva crnogorična drveta, tisovca (Taxodium distichum), koji su postavljeni kao dva stražara i dosežu visinu preko 30 metara. Zovu ih još i "močvarni čempres", a porijeklo su im močvarne obale sjevernih američkih rijeka. Veoma su zanimljivi jer zimi odbacuju iglice, a svakog proljeća izrastu nove, nježno zelene boje, da bi opet u jesen poprimili brončano crvenu boju. Deblo im je crveno smeđe boje.

Ispred kuće za služinčad, nalaze se tri magnolije (Magnoliae): dva primjerka kineske magnolije (Magnolia yulan) i jedan primjerak japanske magnolije (Magnolia obovata), koji zbog povoljnih uvjeta (mnogo vlage i sjene) znade cvasti tijekom čitave godine, a naročito u drugoj polovici kolovoza, nakon ljetnih vrućina.

Jedinstven i rijedak primjerak u arboretumu je i koprivasta lipa (Tilia urticifolia), koja ima sličan list listu koprive. Cvate dugo i obilno, te velikom količinom otpalog lišća i cvjetova uneređuje stazu.

U neposrednoj blizini dvorca nalazi se stupolika tisa (Taxus baccata f. fastigiata), visoka preko 15 metara, kojoj se svake zime povezuju grane radi zaštite od snijega.

Od jela je važno spomenuti dva jedinstvena i vrlo vrijedna primjerka: španjolska jela (Abies pinsapo), kratkih, oštrih tamno zelenih iglica i široke piramidalne krošnje, i jela (Abies nobilis f. glauca), koja radi vrlo gustih, mekanih i kratkih iglica biva često oštećena od strane posjetitelja koji kidaju grane za pletenje vijenaca.

U rano proljeće osobitu pozornost plijeni ogromna crvena bukva (Fagus silvatica f. atropunicea) svijetlo crvenih listova. Kod nje je zanimljivo da za razliku od drugog bilja, boju listova mijenja od svijetlo crvene u proljeće, pa do smeđe zelene u jesen.

sp ao8

Jedna od najelegantnijih i najvitkijih crnogorica jest Pančićeva omorika (Picea omorica Pančić) koju je otkrio hrvatski profesor Josip Pančić na padinama Tare. Sadrži guste zeleno srebrne iglice na vitkim i pomalo savinutim granama, kojima previše pogoduju klimatske prilike i plodno tlo tako da raste u nešto većem obujmu nego inače.

Uz puteljak koji vodi od drugog ulaza nalazi se i vrlo staro drvo s grbavim granama, koje padaju do zemlje gdje se ukorjenjuju i ponovno rastu kao visoka stabla. To je katalpa (Catalpa bignonioides), listopadno drvo s velikim srcolikim listovima i debelim i krhkim granama. Krošnja je u početku nepravilna, a kasnije poprima kišobranasti oblik, dok su joj plodovi dugački i mahunasti poput tanke cigare, pa je naš narod odmila zove "cigaraš". Domovina Catalpae bignonioides je sjeverno američka država Georgia.

Svojom elegancijom dvije posebne i čudne smreke privlače pažnju svakog šetača. To su: Picea abies f. virgata, smreka zmijolika oblika zbog savinutih grana i iglica usko priljubljenih uz njih, i Picea abies f. inversa, smreka sasvim preokrenutih grana, jedna od pravih rijetkosti našeg arboretuma.Središnjim dijelom perivoja podno dvorca pažnju plijene američka tuja (Thuja occidentalis f. lutea) i prekrasan primjerak tuje (Thuja plicata, ranije Thuja gigantea).

Kraj puteljka koji vodi do dvorca nalazi se pet velikih platana (Platanus occidentalis) s ogromnim krošnjama.Uz platane prema zapadu veliki prostor zauzima dojmljivo 38 metara visoko drvo smreka (Picea breweriana), kojoj su grane vodoravno otklonjene s bičastim vrhovima koje najviše dolazi do izražaja ako se zasadi odvojeno od drugih, odnosno na osami. Porijeklo joj je planinsko područje između Oregona i Kalifornije u SAD-u.

Sa sjeverne i zapadne strane pruža se prekrasan pogled na najljepši javor u arboretumu – Acer palmatum f. thunbergii atropurpurea, koji je oblikovan kao prozirno drvce, te tako djeluje jako svečano.

Zapadno od dvorca smješteno je prekrasno veliko drvo ginko (Gingko biloba), koje se danas uzgaja radi ljepote, posebno ljepote lišća u jesen kada poprima narančaste nijanse. Važno je napomenuti da je ginko jedino drvo osim bambusa koje ima sa svake strane lista jednako izražene žile, kao i neke zeljaste biljke.

U arboretumu imamo i vrlo slikovit i egzotičan primjerak plačuće smreke (Picea abies f. viminalis), sa poput bičeva obješenim granama.U zapadnom dijelu parka nalazi se aleja od dvadesetak rododendrona u sklopu smrekove šume, koji krajem petog mjeseca počnu intenzivno cvasti i mirisati, a uz njih rastu i Azaleje (Azalea mollis) grmlje iz iste porodice.

U najnižem dijelu parka se nalazi velika livada veličine 9 hektara, koja je prijašnjim vlasnicima služila kao streljana i prostor za jahanje. U sredini te velike livade se nalaze dva osamljena bora Pinus silvestris.